-Šta ti znaš o smrti... *smeje se prazno, a smeh mu odjekuje mračno*
-O, šta dete može znati o smrti! Ili o bolu... A tek o bolu... *nastavlja da se smeje i zamahne rukom na kojoj poput ledene baklje svetli runa i sredi čitavu kuću. Najradije bi učinio da nešto eksplodira, ali ona je još uvek tu, a ona ne sme da ga vidi. Ili čuje. Ili bilo šta*
-E, tako ti Boga i svih Anđela, o Azriele... *smeje se, sevši u fotelju*
(i čisto da se zna, ja neću da ona dobije starateljstvo. jer zaista je nerazumno dati osamnaestogodišnjakinji starateljstvo, niko ne bi to uradio, a takođe i prosto odbijam. možemo da se dogovorimo šta bi drugo bilo animljivo i gde će ovo, ali ja to neću.)